|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
come posso vivere senza tui? tutto e cosi vuoto...
"-Pokušaj živjeti. Sjećanja su za starije.-rekao je on. Možda nas ljubav postara prije vremena i pomladi kad je mladost već iza nas.
Ali, kako se ne sjećati tih trenutaka? Zato sam i pisala, da bih tugu pretvorila u čežnju, a samoću u uspomene. Da bih, nakon što je ispričam sama sebi, mogla zavitlati ovu priču u rijeku. (...)
-"Tako će (...) voda izbrisati što je vatra ispisala.
Sve su ljubavne priče jednake."
(P. Coelho, Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala)
"Vi vidite stvari i pitate «ZAŠTO?», a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam
«ZAŠTO NE?»
Da bismo nekoga dolično voljeli, treba ga tako voljeti kao da će
sutra umrijeti."
"I love you not for whom you are, but who I am when I’m by your
side."
"A true friend is one who holds your hand and touches your heart."
Govorim u snu
smjesnoga lica sami padamo,svatko na drugom kraju svijeta
zapetljanih tijela umor skrivamo...
koliko potrosenih prica,pune ulice papira.. pokidanih istina
snovima trosili smo ceste i mada se ne smije u sebi dugo sutjeli
miris prve jeseni...
kroz otrovane noci kad je sjecanje na strazi, ja ne prolazim
tada vagoni puni srebra i rijeke zlatnog praha nece jutro potkupiti
a vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni
govorim u snu
govorim u snu
koliko potrosenih prica, pune ulice papira... pokidanih istina
snovima trosili smo ceste i mada se ne smije u sebi dugo sutjeli
a vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni
govorim u snu
onako, čvrsto... kako samo ti znaš... čvrsto, ali opet tako nježno... najljepši osjećaj na svijetu... ponekad pomislim da ma sve vodi k tebi...
***
da li znaš da si samo ti znaš reći nešto zbog čega bi izdržala? samo si ti znao pretvoriti sve loše u dobro...
znaš da su ti lagali kada su rekli da mi nije stalo??
***
"... alo, tu sam, kod tvoje kuće... ajde se spusti dolje.."
"...evo me za minutu..."
nisam mislila da ćeš se sjetiti... bila sam sigurna da ti više nije stalo... i tko bi rekao da ću godinu dana nakon svega opet biti sa tobom...
i zašto me u posljednje vrijeme samo ti možeš natjerati da se onako osjećam?
zašto me samo tvoj glas može smiriti?
zašto me samo ti možeš uvjeriti da će na kraju sve biti u redu?
i zašto mi, kvragu, opet toliko fališ?
volim te, znam da nesmijem, ali... misliš da je sve ono što je bilo i ovo sada jedna velika pogreška? je li ispravno? da li opet trebam brinuti kako će se ona osjećati? trebam li brinuti što će oni reći? ili da barem jednom napravim ono što želim? a sada samo želim svima reći koliko mi je bilo stalo... i koliko mi je uvijek bilo...
tužno je kada morate lagati da vam nije stalo... kao da je voljeti nekoga nešto loše...
primjetila sam da još uvijek imaš onaj isti parfem... imao si ga i ono jutro kada si došao po mene... zato mi valjda miriše na maglu... zbog tebe sam voljela ona maglovita jutra... i šta sada?
da, znam da nesmijem... oprosti...
i hvala što si me barem na trenutak natjerao da se ponovo osjećam posebno...
"... ej, ja sam... idemo na lađu??"
"... hej, ma može za nekih sat-dva? ne da mi se sada..."
neznam zašto sam pitala... vruće je...
"... malecka, nana je... idemo se prošetati?
"... sada?!?!? pa jel ti vidiš kako je vruće? ja ne izlazim iz sobe još nekoliko sati!! "
da, prevruće je...
a samo sam htjela da me netko zagrli... da mi kaže da me voli... i da ostane... da me prihvati ovakvu kakva sam sada... samo nekoga da me natjera da prestanem plakati... previše očekujem...
***
i pala je zvijezda...
želim te ovdje... samo da te čujem kako pričaš... samo da ti šapnem nešto lijepo... želiš da pjevam?
pala je zvijezda sinoć...
zašto uvijek nešto zaželim? glupa sam, naravno da se neće ispuniti...
***
i boli... boli kada daješ i daješ... a ništa, baš ništa ne dobivaš natrag... uvijek isto... čemu voljeti? ionako se prestane voljeti s vremenom... i zašto sada plačem kada ću za nekoliko godina zaboraviti?
bojim se da znam samo ovako... nisam smjela dopustiti ovo...
samo mi reci da želiš biti pokraj mene...
odlazim...
